Istraživački novinari su krajem juna utvrdili da je vlast zataškavala podatke o broju zaraženih i preminulih od bolesti COVID-1 da bi održala izbore u junu. Međutim, zbog ponovnog porasta broja zaraženih, vlada je najavila novo uvođenje policijskog časa i restrikcija, što je zajedno sa nezadovoljstvom građana zbog prikrivanja podataka, upravljanja krizom i rastuće dominacije vladajuće stranke nakon izbora, dovelo do višednevnih protesta u Beograda. Mirni protesti su postali nasilni, a do danas je ostalo nepoznato da li su nasilje izazvale provladine grupe kako bi policija imala razlog za nasilno razbijanje protesta. Nacionalni mehanizam za prevenciju torture sproveo je kontrolu nasilnih incidenta na protestu i objavio izveštaj u kom je utvrdio veliki broj propusta u postupanju policije, te da je u najmanje tri slučaja došlo do policijskog zlostavljanja građana. Međutim, policija nije mogla da pokrene postupak odgovornosti protiv svojih službenika, jer navodno nije mogla da utvrdi njihov identitet. Iz tužilaštva su, pak, ukazali da se očekuje da MUP prvo utvrdi identitet službenika da bi se ispitali navodi o nezakonitom postupanju. Nasuprot tome, sudske presude protiv demonstranata su se donosile na osnovu iskaza policajaca a u nekim slučajevima izricane su zatvorske kazne zbog psovke. Protesti su pokazali duboku polarizaciju i konfliktni potencijal u društvu, naročito u kontekstu odsustva opozicije u parlamentu, državnim institucijama i medijima, kao i kompletnu dominaciju vlasti nad bezbednosnim aparatom i medijima koji su stavljeni u funkciju očuvanja vlasti.
Izvor: